BIBA HASKIĆ 1951 - 2025

Još uvijek ne mogu da povjerujem da nje više nema. Srce mi je teško, a oči pune suza svaki put kad pomislim na Bibu. Nedostaje mi njen glas, njen osmijeh, njeno prisustvo koje je unosilo mir u našu ulicu. Nije bila samo komšinica – bila je dio mog svakodnevnog života, neko ko je uvijek gledao sa dobrotom i toplinom. Boli me što više neću čuti kako me zove, što neću vidjeti kako sjedi ispred kuće i smiješi se prolaznicima. Otišla je tiho, a ostavila prazninu koju ništa ne može popuniti. Bila je dobra duša, i znam da je sada na boljem mjestu, ali ipak – teško je. Srce mi tuguje, i uvijek će je se sjećati s ljubavlju i poštovanjem. Neka joj Allah podari Džennet. Amin.